MINISTARKA za rodnu ravnopravnost Tatjana Macura oglasila se povodom odbijanja kolegijuma Univerziteta u Beogradu na poziv predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića, njeno saopštenje prenosimo u celosti.
– Rektorski kolegijum Univerziteta u Beogradu odbio je poziv na sastanak predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića i u saopštenju kao razlog za takvu odluku naveo je to što predsednik države navodno nema nadležnost za takvu vrstu dijaloga. Šira javnost možda ne zna ili nije upućena u najviši zakonodavni akt, pa koristim i ovu priliku da podsetim da uloga predsednika države jeste da izražava jedinstvo Republike Srbije.
U vremenima društvenih i političkih izazova, ta uloga dobija poseban značaj, jer svaki oblik dijaloga doprinosi stabilnosti i međusobnom razumevanju – ističe Macura.
– Predsednik Republike Srbije svoj kredibilitet za vođenje dijaloga ne crpi samo iz ustavnih ovlašćenja, već i iz činjenice da mu je poverenje ukazalo preko 2.250.000 građanki i građana, odnosno oko 60 odsto birača.
Kada se uporedi sa podrškom od 700.000 glasova, koliko je dobio prvi sledeći kandidat (oko 18 odsto), moglo bi se reći da je najmanje što se može učiniti – uvažiti njegovu ulogu u dijalogu. Jer, ako toliki broj građanki i građana smatra da je upravo on taj koji treba da ih predstavlja, teško je opravdati ignorisanje njegovog glasa u bilo kakvom ozbiljnom društvenom dijalogu.
U ovom trenutku ne postoji kredibilna osoba u javnom prostoru, ili makar ja ne znam da postoji, koja ne insistira na dijalogu kao najboljem rešenju za izlazak iz krize. Ako su nam stavovi takvi javno, zar ne bi i dela morala da ih prate? Da, tačno je da se u našoj političkoj kulturi zapatio suviše oštar, grub i uvredljiv ton i način obraćanja. Tačno je i da nema nevinih u uspostavljanju takve političke kulture.
Verujem i da se slažemo da se takav ton većini smučio i da na iskorenjivanju takve prakse moramo predano da radimo. Ostaje pitanje – šta nas tačno sprečava u tome? Šta nas sprečava u tome da to radimo zajedno – kaže Macura.
– Znam da je odgovornost uvek veca na strani onih koji su dobili poverenje građana da upravljaju sistemom, ali ne smemo zaboraviti i da to istovremeno ne abolira one koji nisu dobili to poverenje ili ga nisu ni tražili, ali su jednako važni učesnici javnog života. Odgovornost jeste veća na jednoj strani, ali ona je i te kako i zajednička. Kao što rekoh – u uspostavljanju loše političke kulture nema nevinih.
Dobronamernost, obostrana ili višestrana, mora biti temelj, mora da otvori put za stvaranje nove političke kulture. Kulture slušanja. Uvažavanja. Poštovanja. Saradnje.
Obrazovni sistem svakodnevno se blokira. U praksi se to na žalost odražava isključivo na štetu studenata i učenika. Profesorima i nastavnicima se blokade obrazovnih ustanova ne odražavaju negativno na poslovni ili konkretnije – ekonomski status. Da ne ulazim u detalje, jer verujem da postoje oni koji bi na banalan način to izvukli iz konteksta, ali verujem i da bez suvišnih obrazloženja svima jeste jasno na šta mislim. Posledice trpe deca. Najviše deca. I “moja”, jednako kao i “tvoja”. Naša deca.
Ako Rektorski kolegijum ne želi da razgovara sa predsednikom Republike, to je u redu, ali bi bilo u najmanju ruku korektno, ako iskreno žele izlazak iz krize koja očigledno nikome ne donosi ništa dobro, da kaže sa kojom institucijom želi da razgovara, u kom formatu i kad. Neće biti lako pronaći rešenje koje bi ispunilo sva očekivanja, ali ja svim srcem verujem u našu zajedničku dobronamernost i rešenost se kriza reši i ne produbljuje – ističe Tatjana Macura.