DOK većina roditelja svoju decu sa proba folklora čeka ispred sale, u kulturno-umetničkom društvu “Dukat” sa Zvezdare pojedine majke oblače nošnju i dokazuju da za ljubav prema folkloru nikad nije kasno.

ДЕЦА ПОВЕЛА МАЈКЕ У КОЛО: Ансамбл културно уметничког друштва Дукат са Звездаре, специфичан не само по доброј игри, већ и по заједништву

Foto: I. Marinković

Ovakva veza generacija jedna je od specifičnosti društva, koje ove godine obeležava 21. godinu postojanja.

Ansambl okuplja 150 članova, od najmlađih predškolaca i školaraca, preko srednjoškolaca do rekreativaca, a među njima su i roditelji dece koja igraju folklor. “Dukat” je tokom godina nastupao širom Evrope, predstavljajući Srbiju i njenu tradiciju u Grčkoj, Italiji, Češkoj, Nemačkoj… Nova turneja očekuje ih uskoro, gde će pedesetak njih nastupiti na međunarodnom festivalu sa 700 učesnika u Španiji.

Iako već dve decenije uspešno rade, članovi društva nemaju svoj prostor, a probe se održavaju u Osnovnoj školi
Janko Veselinović” na Voždovcu, gde ih je posetila i naša ekipa. Nadaju se, kako kažu, da će uskoro dobiti svoju kuću.

Prema rečima umetničkog rukovodioca i predsednika “Dukata” Aleksandra Jovanovića, želja za uključivanjem roditelja postojala je još pre desetak godina, ali je zaživela u poslednje vreme.

– Većina naših rekreativaca nikada ranije nije igrala folklor. To su uglavnom roditelji dece, koji su najpre dolazili da ih podrže, a onda su i sami poželeli da zaigraju. Danas imaju tri zajedničke koreografije i publika uvek posebno reaguje kada ih vidi na sceni. To izaziva lepe emocije, jer se oseća povezanost porodice i zajedništvo koje gradimo – kaže Jovanović za “Novosti”.

Pravila folklora

PREMA rečima umetničkog rukovodioca Aleksandra Jovanovića, za mlade u ansamblu “Dukat” važe i određena “nepisana pravila”. Zanimljivo je da postoje i igre koje nisu deo koreografije mladih igrača.

– Naše devojčice počnu da se šminkaju sa 14 ili 15 godina, do tada dolaze sa ribljom kosti i cvetićima, dok kod starijih devojaka dolaze na red i marame. Dete je samo po sebi lepo, a rumeni obrazi i crveni karmin nekada su bili simbol mladih i zdravih žena, a ne devojčica. Vranjanske igre deca ne igraju jer predstavljaju igru kukovima, a važno nam je da sve bude primereno uzrastu – objašnjava Jovanović.

Za mnoge majke “rekreativke” upravo su probe postale predah od svakodnevnih obaveza. Jednoglasno su nam rekle da su im one jedan od najlepših delova nedelje.

– Ovde odmorimo dušu, smejemo se, pevamo, putujemo sa decom i vraćamo se kući srećni. Postali smo prava uigrana ekipa – kroz smeh nam kažu Milena, Tijana, Vesna. Milica i Radmila su bliznakinje, koje igraju sa Miličinom kćerkom Teodorom.

U grupi je i Nataša Nikanović, čije obe ćerke igraju folklor.

– Starija već dugo igra, a sada je krenula i mlađa. Mnogo sam srećna što su me drugarice nagovorile da se priključim. Ovde smo stekle prijatelje za ceo život – kaže Nikanovićeva za “Novosti”.

Humanitarni rad

OSIM umetničkog rada, članovi “Dukata” aktivni su i na humanitarnom planu. Organizuju smotre širom Srbije, a prikupljena sredstva usmeravaju za lečenje dece, pomoć socijalno ugroženim porodicama ili freskopisanje verskih objekata. Posebnu saradnju ostvarili su sa udruženjem dece sa posebnim potrebama “Deca sunca” iz Šamca.