Fudbaleri koji su pre tačno deset godina na Mundijalitu na Novom Zelandu postali šampioni sveta u dresu reprezentacije Srbije nakon epskog uspeha napravili su šarenolike karijere.
Mnogo je, žargonski rečeno, crvenih slova u kalendarima srpskih navijača. Pamte se brojne pobede, titule i uspesi… Pamte se usponi i padovi, ali malo koji dan može da stane rame uz rame sa današnjim. Pre tačno 10 godina, višemilionska armija navijača sedela je ispred televizora i sa mnogo pažnje pratila veliko finale Mundijalita. Ishod nije mogao da bude bolji… Dobili smo da za ponos. Tim Veljka Paunovića savladao je Brazil i postao planetarni šampion – 2:1.
Bezmalo tri decenije čekalo se na trofej sa velikog takmičenja, a Nemanja Maksimović, Andrija Živković, Predrag Rajković i ostali nasledili su čuvenu generaciju predvođenu Mijatovićem, Bobanom, Šukerom, Prosinečkim i Petrićem.
Vođeni legendarnim Veljkom Paunovićem fudbaleri Srbije popeli su se na krov sveta. Ni dana danas uspeh sa Novog Zelanda nije prevaziđen, a kako stvari stoje ni u bliskoj budućnosti to neće biti slučaj. Da stvar bude gora, generacija sa Mundijalita 2015. godine došla je u svoj zenit, najbolje fudbalske godine, bez da su u A reprezentaciji ispunili velika očekivanja.
Daleko od toga da su momci poput Predraga Rajkovića i Andrije Živkovića izneverili nade navijača, naprotiv, ali se od njih očekivalo više nego sam plasman na velika takmičenja. Istina, nije bilo ni realno da svi naprave bogate karijere i postanu važan šraf u seniorskoj selekciji, ali je broj i krajnji rezultat njihovog razvoja morao da bude veći.
Teško je precizirati ko je od Paunovićeve čete napravio najveću karijeru. Nema dileme da bi to mogao da bude Sergej Milinković-Savić, godinama jedan od najboljih igrača Serije A, a sada lider saudijskoj Al Hilala. Za takvu konstataciju fali nam ono što navijače najviše boli… Dobre igre u repreuentaciji. SMS je precrtan kod aktuelnog selektora zbog odbijanja da brani boje “orlova”, dakle, jasno je da njegov potencijal nije iskorišćen.
Foto: Reuters
Slična je situacija i sa njegovim bratom – Vanjom, koji slovi za jednog od najboljih golmana Evrope. Ipak, tadašnja konkurecnija mlađeg Milinković-Savića, Predrag Rajković, takođe je napravio bogatu karijeru. Oslonac je Al Itihada,a u isto vreme i prvi izbor među stativama Srbije.
Dobra vest je da je veliki broj igrača iz 2015. godine ostavio kakav takav pečat u reprezentaciji. Čak 14 momaka iz šampionske generacije odigralo je najmanje jedan meč u A selekciji naše zemlje. Procenat za pohvalu…
Najviše nastupa sakupili su Predrag Rajković, Vanja Milinković-Savić, Andrija Živković, Nemanja Maksimović i Miloš Veljković. Jasno vam je da su svi oni i danas kostur “orlova” posebno u sistemu Dragana Stojkovića Piksija.
Nažalost, ima i onih koji su potpuno izneverili sva očekivanja, a najbolji primer toga je jedan od heroja titule – Staniša Mandić. Đak omladinske škole Čukaričkog bio je važan adut Veljka Maksimovića na Novom Zelandu, ali je u seniorskoj konkurenciji rešio da brani boje Crne Gore i trenutno brani boje Arsenala iz Tivta.
Ni Stefan Ilić se nije proslavio iako je nakon osvojene titule na Svetskom prvenstvu izborio transfer u Crvenu zvezdu, Pored toga što nije debitovao u A reprezentaciji, tranutno nastupa za niželigaški klub Slobodu iz Grbica.
Foto: profimedia
Dobre karijere napravili su Srđan Babić i Milan Gajić (nastupaju za moskovske velikane Spartak i CSKA), Nemanja Maksimović je važan šraf Panatinaikosa, a u drugom grčkom velikanu uspešno nastupa Mijat Gaćinović. Bogatu karijeru napravio je i treći član grčke Superlige – Andrija Živković, koji je kapiten solunskog PAOK-a.
Vredi napomenuti da je veliku i bogatu trenersku karijeru napravio i tadanašnji selektor – Veljko Paunović, koji je sa mnogo uspeha radio u Engleskoj, Americi, Meksiku i Španiji.
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, Youtube, Viber.
Pridružite se i saznajte prvi najnovije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti na: